MOBING – TEROR GONIČA ROBOVA
Ovaj tekst sam napisao kako bih prikazao situaciju kakva je u Hrvatskoj, a nakon objave kako je radnica srpske tvrtke “Jura” nakon odlaska na bolovanje zbog karcinoma dobila otkaz ugovora o radu. Na stranu nacionalisti, pitam ekonomiste – Pa što smo se onda dijelili da bi nam bilo isto!?
S nestankom Jugoslavije, nestalo je i samoupravljanja i socijalizma i tako je ugašena sigurnost i poštovanje radničke klase. Pojavom kapitalizma društveno vlasništvo je opljačkano u famoznoj pretvorbi i privatizaciji. Sve je opće poznato, ali do danas nitko nije osuđen zbog te pljačke! Sve je postalo moguće uz dobre kriminalno-političke veze i sasvim lako se u tim uvijetima postajalo tajkunom; pa je primjerice vozač autobusa po političkoj podobnosti postao “kralj mlijeka”, dobivši u ruke mliječnu industriju koju kasnije rasturenu i opljačkanu prodaje i odjednom “šofer, a kralj mlijeka” odlazi u Švicarsku gdje postaje farmaceutski mogul!
Generali postaju vlasnici benzinskih postaja i td.
Sektor drvne i metalne industrije je bačen na koljena, a bio je uz turizam perjanica kompletnog gospodarstva Jugoslavije! Tako opustošeno gospodarstvo vapilo je za investicijama. Dolaze razno-razni evropski i svjetski probisvjeti koji jeftino dobivaju u ruke pogone nekad društvenog vlasništva. Zbog nesposobnosti (ili ”sposobnosti”) novih vlasnika, ti pogoni postaju nerentabilni, ali zbog ostavštine rupa u zakonu iz pretvorbe i privatizacije, zatvaraju tvrtku u gubitku koja ide u “likvidaciju” i u istom prostoru otvaraju istu djelatnost!? Jedino što mijenjaju je ime tvrtke i sad pošto otvaraju “novu” tvrtku, koriste poticaj koji država daje za otvaranje “nove” tvrtke… Nisu mali novci bili u pitanju. Primjerice, talijanski “Benetton” (tekstilna tvrtka) je to napravila dva puta, nakon čega vlasnici bježe u Italiju, a radnici (brojnije ženske radnice) ostaju bez nekoliko neisplaćenih plaća i tako odlaze praktički na ulicu.
E, sada o onome što su ti radnici bili prisiljeni trpjeti za tu minimalnu ili još gore, neisplaćenu plaću… Naime, radili su u nehumanim uvjetima; zbog visokih temperatura u ljeto padale bi u nesvijest, jer prostor u kojem su radile nije bio adekvatno prilagođen uvjetima rada. Svaki prekid pauze bio bi označen glasnim zvonom zbog kojeg su one trčeći žurile na svoje radno mjesto. I nakon sve moguće torture “primijećeno” je kako radnice često odlaze na wc pa su na ulaz wc-a postavili kameru i brojač ulazaka na koji radnica mora prisloniti karticu pri svakom ulasku.
Ni to nije najgore od svega; ako bi pretrpjele ozljede na radu nisu smjele kod doktora prijaviti da su se ozljedile na radnom mjestu! Zašto? Vjerojatno jer nisu bile osigurane iako su morale biti. Ako bi za vrijeme radnog odnosa ostajale u drugom stanju, to bi automatski značilo otkaz ugovora o radu.
U svakom sektoru danas, radnik je obespravljen i trpi svakojaka poniženja. Npr. blagajnica trgovačkog lanca “Boso” u Hrvatskoj dobije otkaz s obrazloženjem da je ružna i stara (!?), a on želi na blagajne postaviti mlađe! Ona zbog torture odlazi na bolovanje, a zatim dobiva otkaz! No, sud za blago čudo presuđuje u njenu korist, ali pitanje je što bi bilo da nije pokrenuta velika “hajka” preko društvenih mreža. I obični građani van radnog odnosa susreću se s mnogim nelogičnim situacijama; primjerice mnogi su zbog sitnica ostajali bez kuće dok u isto vrijeme nekakav “uglednik” državi duguje 2.500.000 eura, a i dalje radi i “uredno”posluje i radniku poručuje – “nemože mi nitko ništa; jači sam od sudbine”!
I ti sad živi i idi u korak sa sistemom. Mnogi kao i ja si ne mogu priuštiti da pokrpaju životne potrebe, a kamoli da odem sa ženom na more. Sve su to bolesti kapitalističkog poretka, a “mobing” je “normalna” pojava u današnjem vremenu. A nije nam valjala Juga i radničko samoupravljanje, pa sad trpimo i valjda okajavamo grijehe.
Ovaj tekst sam napisao kako bi prikazao situaciju kakva je u Hrvatskoj, a nakon objave kako je radnica srpske tvrtke “Jura” nakon odlaska na bolovanje zbog karcinoma dobila otkaz ugovora o radu. Na stranu nacionalisti, pitam ekonomiste – Pa što smo se onda delili da bi nam bilo isto!?
