SLAVONSKI BEĆAR : “ZLOČIN I KAZNA”
Ovaj tekst je isključivo pisan u povodu samoubojstva hrvatskog generala Slobodana Praljka koji je nakon izricanja presude haškog tribunala usred sudnice ispio otrov. Mnogo je sada “komentatora” samog ovog čina; ponajviše onih koji likuju i slave. Ali gledajući sa aspekta čovjeka kao “humanog” bića ne vidim razlog za slavlje baš zbog toga što smo svi skupa dio jedne gnojne rane koja nas je trovala kroz povijest. Niti jedan narod posebno mi balkanci ne može biti amnestiran, ali ni kolektivno osuđen jer u svakom ratu neminovni su zločini. Nikako da shvatimo da je mržnja bolest koja ubija nedužne. Ovdje je kao i u drugim haškim procesima suđeno zapovjednom lancu, ali surovi koljači s prefiksom Bošnjak, Srbin, Hrvat kao ratni egzekutori danas šeću slobodno među nama.
Ne znam je li Slobodan Praljak zločinac? Ali nakon ovog njegovog čina koji je razmontirao haški tribunal shvatio sam koliko smo svi skupa bijedni i mizerni i zapitao se: Zaslužujemo li sve ovo što nam se događa? Da dijete koje je rođeno poslije rata bljuje mržnju i slavi zbog čina ovog čovjeka, a sa druge strane mu se suprostavlja njegov vršnjak i piše” gorit će džamije”… Pa da se Čovjek zapita: kako ništa nismo naučili iz prošlosti? Haški tribunal je dokazao da smo za svijet samo jedno divlje posvađano pleme, a ne narodi.
Nastavak čitanja presude nakon samoubojstva “osumnjičenika” usred sudnice je sramota za taj tribunal. Ali komentari iz “naših dvorišta” im možda daju za pravo da pokažu autoritet. Kako odjednom ljudi koji se bore za golu egzistenciju ( prezaduženi i poniženi ) odjednom “ozdrave” i ovakav čin ih baci u ekstazu? Balkan je pun krvavih bisera.
Slavonski Bećar, Narodni front