Boris Postnikov : Ima li ”Boljeg života” nakon smrti Jugoslavije?
Ishodišna točka baš svih revizionističkih pripovijesti svodi se na brisanje socijalističke povijesti : jer “ Bolji život ”, nasuprot njima, tu povijest iznova priziva.
… Ove godine, trideseti jubilej nastanka serije nije bio obilježen medijskim spektaklom: dobili smo tek usputnu vijest prikladnu za naslovnice glossymagazina, mali nostalgični podsjetnik na prolaznost vremena. Ništa neobično: “Bolji život” samo je u Srbiji repriziran već devet puta, u više se navrata zavrtio i u Hrvatskoj i BiH, a eksploatacija sjećanja odavno je odrađena u širokom rasponu žanrova, od velikih reklamnih kampanja pa do uvrnutih malih fanovskih posveta. Stvar je, čini se, potrošena. Šteta: baš danas, u etapi galopirajućeg povijesnog revizionizma koji poprima različite artikulacije od jedne do druge postjugoslavenske države – pa se, recimo, u Srbiji hrani idealiziranim prikazima razdoblja između dva svjetska rata, dok u Hrvatskoj kroz službeno slavljenje onog Domovinskog potura relativizaciju perioda NDH – gledanje “Boljeg života” zapravo je zanimljivije nego ikada prije. Jer ishodišna točka baš svih revizionističkih pripovijesti svodi se na brisanje socijalističke povijesti : jer “Bolji život”, nasuprot njima, tu povijest iznova priziva.
Samo u SFRJ, naime, mogla je nastati tako neobična TV-sapunica. Strogo žanrovski, doduše, serija bi se prije mogla označiti kao telenovela : radnja, iako razvučena kroz čak 82 epizode, relativno je zaokružena, dok se mnoštvo pripovjednih rukavaca neprestano ukršta, ali nikada ne klizi u proizvoljno permutiranje odnosa među likovima karakteristično za sapunsko zapletanje zbivanja. Svi narativni rukavci “Boljeg života” pritom vode natrag u stan obitelji Popadić, manje-više tipične jugoslavenske srednjoklasne porodice. Pater familias, Giga Moravac, vječito je nervozni pravnik ovećeg beogradskog preduzeća, došljak iz Morave, sklon da se napije i spreman da se pobije. Supruga Ema dolazi iz drukčijeg miljea: gimnazijska profesorica latinskog jezika, dobro obrazovana jedinica iz nekada bogate predratne porodice, u intervalima između čestih migrena na kućnom klaviru prebire Chopina.
I likovi njihovo troje djece postavljeni su tipski: najstariji Saša, također pravnik, neodlučan je i pasivan, pa ga okolnosti bacaju gore-dolje i kroz ljubavne afere i kroz karijeru; ljepotica Violeta, kazališna glumica, veći dio serije bira pogrešne; najmlađi je Boba loš učenik, ali dobar zajebant. Oko Popadića širi se zatim raskošna galerija sporednih likova: stotinjak urnebesnih scenarističkih bravura, nerijetko i briljantnih glumačkih minijatura. Tu su partijski “teškaš” i moćni rukovodilac Jataganac, direktor, karijerist i oportunist Stevica Kurčubić, estradna folk-zvijezda u usponu Nina Andrejević, borbena samohrana majka Koviljka Koka Stanković, Gigina sekretarica, narodska žena Živadinka, Emin ljubavnik, profesor Dušan Marinković, svadljiva službenica Seka Sekulić, Vikin muž dr. Ivo Lukšić… Siniša Pavić ionako je sve svoje scenarije gradio oko prepoznatjivih likova, pa je i “Bolji život” dobrim dijelom komedija karaktera.
Аli tu žanrovska zbrka ne završava: serija će neprestano kombinirati “ozbiljne” dramske motive, elemente sit-coma i populističku društvenu kritiku, sve dok je pisanje tjednim ritmom – propuštajući u svijet Popadića fenomene tadašnje političke stvarnosti poput štrajkova, korupcije i uspona nacionalizma – naposljetku neplanirano ne pretvori u začudnu, fikcionaliziranu kroniku državnog raspada. Možda je, naime, bila zamišljena tek kao dobra zabava za široke narodne mase, bez ozbiljnijih umjetničkih pretenzija, možda nikada nije ciljala da se svrsta u ono što bismo danas nazvali “quality TV“, možda nije namjeravala postati naročito “kvalitetna” serija. Svejedno, pokazat će se, stvarnost o kojoj je govorila bila je nekvalitetnija: niti dva tjedna nakon što je emitirana posljednja epizoda, u Sloveniji intervencijom JNA započinje tzv. desetodnevni rat, zloslutni uvod u sve one kasnije, dugotrajnije i neusporedivo krvavije. “Bolji život” tako neće ostati zapamćen kao serija koja je mogla nastati samo u Jugoslaviji: postat će serija s kojom je Jugoslavija nestala (…).
